Nema veće nostalgije od one kada se na povratku sa napornog putovanja autobusom provezete pored svog stana i produžite ka glavnoj autobuskoj stanici. Polako, najpre da se iskrcate na glavnom stajalištu pa ćete se posle drugim prevozom vratiti nazad do svoje kuće. Hm, ili da ipak pitate vozača da vam stane negde usput? "Bićete brzi", "već ste spakovani", a i "nemate ništa dole u bunkeru"! Prelistali smo Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju i Opšte uslove prevoza koje definiše Privredna komora Srbije i sada nam je mnogo jasniji onaj preki pogled, koji nam "majstor" uputi kad hoćemo "da iskočimo na brzinu tu na uglu".
Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju kaže da se putnici na linijskom prevozu ukrcavaju i iskrcavaju isključivo na autobuskim stanicama i stajalištima, koja su registrovana u redu vožnje.
Tako je, zakon pravi konkretnu razliku između stajališta i stanice.
Svaka autobuska stanica, između ostalog, mora imati informativnu službu, službu prodaje autobuskih karata, čekaonicu, garderobu, javni toalet, parking i perone za autobuse. Ako stanica ispunjava sve uslove predviđene zakonom, onda ima pravo i da naplati staničnu uslugu.
Sa druge strane, autobusko stajalište treba da ima adekvatno izgrađen i obeležen prostor na kome će se bezbedno vršiti prijem i iskrcavanje putnika.
Da poruka organa reda bude još jasnija, član 29. Opštih uslova prevoza propisuje da:
"Prevoznik ne može da vrši prijem i otpremu putnika i prtljaga izvan autobuske stanice i autobuskog stajališta."
Svi oni koji se ovoga ne pridržavaju i trude se da ispunjavaju želje putnika, rizikuju zakonsku kaznu od 300.000 do 1.000.000 dinara. Cenite to sledeći put i ne zaboravite, ako vas vozač odbije i uprkos vašoj najšarmantnijoj molbi da vam stane koji kilometar ranije - na shvatajte to lično. Jednostavno, radije će istrpeti malo komešanja u autobusu, nego da snosi kaznu za svoju predusretljivost.